. Da li je, bar ponekad, dobro činiti zlo, u dobru svrhu? Da li dobri ljudi, bar ponekad ( a možda i često? ) čine zla djela, a zli ljudi dobra djela? Kao svjedoka za ovu dilemu, citirat ću Vladka Mačeka, koji je u doba NDH bio pet mjeseci zatvoren u logoru Jasenovac . O tome je pisao u svojim memarima, izdanim poslije u emigraciji, a tek 2004. i u Hrvatskoj. Uživao je poseban postupak, bio je smješten odjeljeno od ostalih zatvorenika u upravnu zgradu, nije bio fizički mučen i dobivao je dobru hranu .

i počeo je proces "ustašizacije ", čime su hrvatskom društvu i Hrvatskoj nanijete nemjerljive štete. Pitanje Jasenovca bilo je dodatno potencirano zahvaljujući njemu, njegovoj knjizi i tezama o posebnom položaju Židova u logoru Jasenovac . Tu je i njegova ideja o "miješanju kostiju" uz koju je i iskonstruirao činjenicu da je nakon 1945. u Jasenovcu bio logor za pripadnike poražene strane, što jednostavno nije točno. - Nakon Drugog rata bio je visoko pozicioniran, a možda je i

kada su Isusa obavijestili da u okviru NDH postoji i jedan radni logor za preodgoj, zamalo oporavilište, pa je umoran od borbi u Palestini, , krenuo put Jasenovca, da predahne ... Vidim ga kako jaše na magarcu i ulazi kroz kapiju u radni logor Jasenovac . Što se dogodilo dalje s Isusom u Jasenovcu, možemo samo pretpostaviti. Možda su ga, u dogovoru s yugo-sanhedrinom razmijenili za zarobljene ustaške dužnosnike, možda je doživio srčani udar prilikom susreta s Maksom i fra

je svjetske pohvale. Sjećanja Đorđa Miliše "U mučilištu-paklu Jasenovac" iz 1945. govore o ljubavnoj vezi drugarice iz Komunističke partije i ustaškog časnika. Knjiga je zabranjena i uništena. Spomenut je i napad zrakoplova JNA na logor Jasenovac . Zanemarujemo i savezničko bombardiranje Jasenovca. U svojoj knjizi "Grad mrtvih - Jasenovac 1943" objavljenoj 1946. Milko Rifffer navodi da je u Jasenovac zatvoren krajem 1942. pod rednim brojem 2376. Ima nade - Charlize Theron ,

kao što si i ti tvrdi kako su leševi iz Jasenovca plivali Savom kod Beograda 1945., a vadili su ih još 1946. godine iz Save kod Beograda. Ipak, to nisu srpski leševi već leševi pobijenih nevinih Hrvata na križnim putevima te u komunističkom logoru Jasenovac . Tako, bre Marko, prekopajte Gradinu, nema druge. e marko marko, a da pročitaš nekoliko knjiga o jasenovačkom mitu koje su izdale hrvatske kolege nakon osamostaljenja RH možda bi imao drukčije mišljenje. Jasenovački mit je nastao kao

o zatočenicima / cama nije sačuvana, a velik dio zatočenika / ca nikad nije niti bio evidentiran, točan broj svih zatočenika / ca koji su prošli kroz jasenovački logor ne može se utvrditi. Jedan od razloga za to je i položaj koncentracijskog logora Jasenovac . On je bio smješten na prostranom ravničarskom terenu koji je ustašama bilo lako nadzirati, a zbog okruženosti logora rijekama Savom, Unom i Velikim Strugom te blizine močvarnog Lonjskog i Mokrog polja, poplave su bile vrlo česte što je

/ ca. Koliko je u logoru ukupno bilo zatočenika / ca? Prema izjavi bivšeg komandanta logora Ljube Miloša pred sudom ( Zapisnik o saslušanju Ljube Miloša, citiran u: Poruke, god. II ., br. 1., Jasenovac 1971. ), broj zatočenika / ca u logoru Jasenovac bio je oko tri tisuće. Broj se održavao stalnim tako da su zatočenici / ce koji su dovedeni bez odluke o upućivanju u logor a takvih je bilo najviše, kao i većina onih osuđenih na tri godine boravka u logoru odmah odvođeni na likvidacije .

, bili oni Srbi, Židovi, Hrvati ili Romi. Posjećivala ga je i komisija Crvenog križa iz Švicarske i o njemu objavila povoljno izvješće. Pisac kaže da je 7. svibnja 1945., po naređenju generala Maksa Luburića, spalio registracijske knjige logora Jasenovac . I što sad? Nitko nema tih registracijskih knjiga, a brojke se tako razlikuju, ovisno tko ih iznosi. Čini mi se logičnim ispitati onoga tko ih je zadnji držao u rukama ili to tvrdi. Međutim, ponavljam, svi o ovome uredno šute. O čemu se radi ?

primjer monstruoznosti jugoslavenskog režima. Matija Helman, šumarski inženjer, robijao je u Gradiški. U sačuvanom malom džepnom kalendaru vodio je svojevrsni dnevnik. S grupom logoraša prebačen je u lipnju 1946. na rad u jedan dio logora Jasenovac . O boravku tamo zapisao je: 1. VI. 1946. Išli u Jasenovac za uređenje Konačišta. 2. VI. 1946. Kopanje poljskog zahoda. Uređenje privremenog štednjaka za kuhanje hrane. Čišćenje, priprema za gradnju krušne peći i donos materijala. Izvid

strani istina. Slavko Bašić, tada četrnaestogodišnjak, vraćao se 1945. s Bleiburga u zarobljeničkoj koloni. Prošao je kroz mnoga sela, u nekima su prenoćili. Na jednom mjestu, sjeća se: Zaustavili smo se, prošli kapiju i vidjeli natpis logor Jasenovac . A tamo: Vidjeli smo strašan prizor: gomila leševa na nekoj čistini. Prepoznao sam učitelja koji je bio s nama prošle noći u štaglju. Bašić se sjeća da su prije toga u selu Rajiću videli filmske snimatelje koji su doveli neku ženu i ona je

poprimanja pogrdnog značenja nekih egzoetnonima danas se daje prednost samonazivima. Takav je slučaj i s nazivom Romi umjesto Cigani. Tako mali broj posljedica je, o čemu se malo zna i govori, stradanja Roma za vrijeme NDH, prvenstveno u logoru Jasenovac . Prema Žerjaviću ( 1992, 136 ) gubici Roma u Drugom svjetskom ratu iznose 17 tisuća. Već pet godina kasnije, 1953. popisano je 1269 Roma, da bi u popisu 1961. broj izjašnjenih Roma pao na svega 313. Od tada, od popisa do popisa broj stanovnika

pokrivaju potpore iz FP 7 ovisi o vrsti aktivnosti i naznačen je u natječaju. Natječaji se objavljuju dva puta godišnje . logora Jasenovac krenulo u proboj. Koncentracijski logor Jasenovac bio je logor smrti i najveće stratište u Hrvatskoj, a formiran je tijekom Drugog svjetskog rata kao mjesto zatočenja, prisilnog rada i likvidacija Srba, Roma, Židova, Hrvata i drugih u

tijekom 1944. i 1945., povremeno je odlazio u logore u Jasenovcu i Staroj Gradiški, gdje je vršio smaknuća zatočenika. Prema svjedočenjima preživjelih zatočenika Ljubo Miloš osobno je počinio brojne likvidacije zatočenika u ustaškim logorima Jasenovac i Lepoglava. Nakon sloma NDH pobjegao je u Austriju i Italiju, gdje je održavao veze s ustaškom emigracijom. U ljeto 1947. ilegalno je ušao u Jugoslaviju s ciljem organiziranja ustaških oružanih grupa ( križara ) radi otpora

nasljednica Marije Nemčić koja je za svoga uredničkog mandata Latinicu bunkerirala ravno 12 puta. Kako se doznalo, emisija o ustašizaciji i deustašizaciji Hrvatske skinuta je s programa zbog priloga o židovskoj tragediji u ustaškom logoru Jasenovac . Uz snimke Dretelja, hrvatskog logora za Muslimane otvorenog 1993. koje su montirane u isti prilog, zabilježen je ovakav završni komentar: Šest desetljeća poslije zloglasni Tuđmanov režim dokazao je u bespućima povijesne zbiljnosti

djelovanju bosanskih studenata u Beogradu i Zagrebu. U prvoj godini Drugog svjetskog rata djelovao je kao ilegalac u Fojnici i Sarajevu. U proljeće 1942. uhapšen je u Sarajevu, dan prije odlaska u partizane, odveden u zloglasni ustaški logor Jasenovac i odmah ubijen. Posthumno, objavljene su mu knjige Pripovijetke ( Svjetlost, Sarajevo 1948. ), Prosanjane jeseni ( Dzepna knjiga, Sarajevo 1959. ), Sabrana djela ( Svjetlost, Sarajevo 1968. ), Blago u duvaru ( Zadrugar, Sarajevo 1983. )